Pretraži
TEST – VIDEO : Lancia Delta HF Integrale – proveo sam dan s talijankom kraj koje ni Monica Bellucci nema šanse

TEST – VIDEO : Lancia Delta HF Integrale – proveo sam dan s talijankom kraj koje ni Monica Bellucci nema šanse

Objavljeno: 16/09/2017 / Autor: Vozim HR /

Italija je bila i ostala rasadnik genijalnih umjetnika, odlične hrane i prekrasnih žena.

Tamo žive ljudi koji od jednostavnih oblika i materijala čine čuda i nakon što ih učine vidljivima običnim smrtnicima, iste nam ostave u nasljeđe kako bi im se divili stoljećima.

Jednom davno, lik, mrtav hladan izjavi da je od komada kamena isklesao prekrasnu skulpturu tako što je skulptura već bila u kamenu, a on je samo uklonio višak materijala.

Drugi pak lik od pažljivo odabranog komada drveta, malo ljepila i laka konstruira neponovljivo gudačko glazbalo, a treći, komad platna “nafarba“ tako da to isto postane umjetničko djelo kojem se divi cijeli svijet.

Zajednička crta im je da su koristili materijale i oblike koji su bili dostupni svima, ali su ih samo oni znali prikazati na sebi specifičan način.

Auto-portal i Leonardo kao zadnji navedeni, nemaju baš nešto zajedničko.

Ili imaju ?


Lancia Delta HF Integrale


Lancia Delta HF Integrale je primjer kako od izgledom dosadnog i kvalitetom upitnog proizvoda složiti vozilo koje će svima biti predmet želja.

 Kako kockastog sedana s petim vratima prodati pod super sportaša ?

Za Talijane, jednostavno…Fiat Ritmo kao baza (čitaj: komad kamena), pouzdan motor osnažen turbinom od 215 KS i 314 Nm okretnog momenta uparen sa, za ono vrijeme solidnim mjenjačem i odličnim stalnim pogonom na sva 4 kotača te uz to nekoliko decentnih naljepnica i natpisa.

Na kraju proširiti blatobrane, ugraditi spojler, atraktivne felge i grbu na poklopcu motora (koja sugerira da pod haubom nema dovoljno mjesta za sva čuda koja pokreću “zvijer“).

Rezultat je auto o kojemu sanjaju svi muškarci…Lancia Delta HF Integrale 

Dok tako stojim ispred nje, kroz glavu mi se vrti hrpa filmova. Sjećam se ranih 90-ih, Tihomira Filipovića i njegova Lancie Delte. Sjećam se stare naslovnice Auto Kluba i prekrasne crvene Integralke na naslovnici. Sjećam se Ine Delte oko Inine zgrade, karakterističnog zvuka Lancijinih turbina i mirisa Castrola iz onih davnih vremena. Ma sjećam se čak i prijatelja Ante, koji nam je postavio mudru pitalicu: “Koju bi Talijanku najradije uzeo ?” I dok smo se svi nadvikivali je li bolja Sophia Loren ili Monica Bellucci (Mihovil poštar je već tada tipovao na Severinu) , Ante je samo mudro odgovorio…Lancia Delta, jeleni… Lanca Delta HF Integrale . I znate što ? Čak mu ni tada, hrpom hormona nabijeni klinci, nisu proturječili.


Lancia Delta HF Integrale


Gledam ju tako bijelu i tako savršeno kockastu…I baš ništa originalno mi ne pada na pamet. Samo floskule:”Za nju, kao da je vrijeme stalo.” “Jednako atraktivna nekada i danas.”

“Bezvremensko remek djelo talijanskih majstora.”

Halooo…majstore, stojiš pred svojim dugogodišnjom predmetom žudnje i jedino što ti pada na pamet su ovi izlizani izrazi. Još mi samo preostaje da joj priđem i kažem: “Zašto dama sjedi sama ?” pa da u potpunosti iskoristim i posljednji od jadnih klišea.

I dok se tako ja i ja svađamo u mojoj glavi, ostaje činjenica da aerodinamika, kompozitni materijali, tisuće konja, hibridi, radari, elektronika, dugogodišnja jamstva, mala potrošnja, best buy i sve ostalo nestaje u sekundi dok se nalaziš oči u oči sa savršeno očuvanim primjerkom Lancia Delta HF Integrale .

Odjednom muk, obojica u mojoj glavi zašutiše te razum napokon preuzme kontrolu…napokon


Lancia Delta HF Integrale


Test počinje standardnim protokolom

Provjera ulja u motoru, rashladne i kočione tekućine, provjera tlaka zraka u pneumaticima i zatim prvo vanjsko fotografiranje sa svih strana.

Nakon toga, napokon ulazak u automobil uz sada već klasično dobacivanje kolegi fotografu da sam ostario (opet) dok čekam da namjesti svu tu rasvjetu, objektive i ostalo.

A za upravljačem, povratak u prošlost. Unutrašnjost je kombinacija Stojadina, Fiat Ritma / Una uz maleni dodatak talijanskog šarma u vidu ne baš pretjerano kvalitetnih plastika. Dakle…savršeno. Pravokutna instrument ploča obiluje korisnim mjernim instrumentima poput kilometar sata, tlaka turbine, punjenje akumulatora, mjerač nivoa goriva, temperatura rashladne tekućine, svjetlosna signalizacija, ručna, pojas i naopako postavljen brojač okretaja.

S desne strane, temperatura i pritisak ulja a ispod toga “kotači” (kao na starom štednjaku) za grijanje/hlađenje i ventiliranje. Nakon toga na raspolaganju mi je još ručica mjenjača od skoro pola metra dužine i odlična Recaro sjedala.

Čim se “uvališ“ u njih, osjećaš da će dobro držati.

No dobro, prvi dojam kakav takav, konačno ključ u bravu, kontakt, zasvijetle lampice, poskaču instrumenti i start.


Lancia Delta HF Integrale


Motor primi odmah, veselo zabruji, malo se osjeti benzin iz ispuha, minuta zagrijavanja, spojka, prva, malo gasa i idemo vidjeti kako stara dama “diše“. Zagrijavanje traje oko petnaest minuta lagane vožnje dok se ne zagrije ulje u motoru (što možemo vidjeti zahvaljujući instrumentu za mjerenje temperature ulja).

Lagano i obazrivo skrećem prema dionici prepunoj preglednih zavoja, okolo trava bez odvodnih kanala, idealno ako pretjeram kažem sebi dok mi grašci znoja lagano klize niz leđa pri samoj pomisli da bi mogao pretjerati.

Trema, oprez, uzbuđenje, adrenalin, strah, veselje… cijeli “koktel“ osjećaja turbulentno juri kroz mene…



Zašto?

Pa to nije “običan“ auto kojega ćemo kroz test provesti u revijalnom tonu. To je ikona s kraja dvadesetog stoljeća koja je u rally natjecanjima osvojila sve što se u to vrijeme moglo osvojiti. To je vozilo koje su željeli mnogi a rijetki ga posjedovali.

Ferrari, Porsche i slični modeli super-automobila uopće nisu bili u mentalnoj mapi ljubitelja konjskih snaga i brzina iz tog vremena (osim odabranih).

I kada su stari, jako su skupi.

Mentalni sklop je fantastičan obrambeni mehanizam, koji te čuva od depresije, kada želiš nešto što je tisuće svjetlosnih godina udaljeno od tvojih financijskih mogućnosti.

Dočarat ću vam kako radi mozak kada imaš 20 ak godina i doslovce sliniš nad Lancia Delta HF  Integrale –icom:

“Lancia Delta HF Integrale , možda, kada bude malo starija pa joj padne cijena (možda, možda)”.

“Brutalno “izmučena“ i desetak puta karambolirana, opet će preskočiti 90% automobila iz tog vremena.”

“Nema veze koliko troši (svega: benzina, ulja antifriza ili vode), samo da izdrži dva kruga po kvartu.”

Naravno, ima ih beskonačno i sve su jednako blesave i nerealne.


Lancia Delta HF Integrale


Vratimo se na početak testa

Stajem, gledam oko i iza sebe, nema nikoga, čak ni kolega fotograf još nije stigao…odlično. Sami smo. Krećem.

Prva lagano, druga malo preko pola, turbina već fućka, treća gas do kraja, zbogom pameti.

Ovo je super, idem opet

Ulazim u desni zavoj, naglo oduzimam gas (bez kočenja), odmah kontra s volanom, zadnji kraj nježno kreće u lijevo, gas skoro do kraja (turbina fućka), nakon toga se otvara dugi lijevi zavoj, gas u pod, Lancia se malo ritne, blago proklizi i prekrasno uz blaaago kontrolirano klizanje po boku prolazi zavoj, sve pod punim gasom. Nakon dva kruga stajem, fotić je tu a i ja želim pribrati misli.


Lancia Delta HF Integrale


Dok kolega namješta auto, objektive i difuzore svjetla ja sjedim kraj ceste i jedino što mi prolazi kroz glavu je: “Ovo je super, idem opet”

Da me sada netko pita što mi je bilo najbolje, odgovor bi bio…sve. Tolike godine čekanja i apstinencije su se u ovom slučaju isplatile. Lancia Delta HF Integrale je apsolutno sve što sam mislio da će biti. Gruba je, ružnjikava, prekrasna, smrdi po benzinu, neudobna je, odlično se vozi…Ukratko, vozio sam puno skuplje i puno brže od nje ali je ovo ipak najbolje do sada. Valjda sam star pa me pucaju emocije.


Lancia Delta HF Integrale


Drugi dio fotografiranja je gotov, krećemo u grad na treći dio. Puštam kolegu da prvi krene a ja ću još jednom proći “našu” dionicu.

 

Brzi prolasci kroz poznate dionice su čisto “štrebanje“

Osjetiš kako auto diše, kako je izbalansiran i s obzirom na uvjete, izvlačiš iz njega maksimum.

Što više puta prođeš istu dionicu, to si opušteniji i bez treme podižeš prolazno vrijeme.

Za to vrijeme automobil osjećaš u svakom atomu, “telefonira“ na vrijeme i sve je super uzbudljivo.

Nakon petog pokušaja osjećaš se kao prvak svijeta te spoznaš da brže ne možeš.


Lancia Delta HF Integrale


Snaga motora je u savršenoj harmoniji s mjenjačem, pogonom na sva četiri kotača  i ovjesom. Auto ne umara, ne rita se, a opet je brz i uzbudljiv. Naravno da tu fali hrpa konja u odnosu na današnje jurilice, ali to u Lancia Delta HF Integrale ne smeta, dapače.

Da je motor jači tu bi bilo puno posla s upravljačem i gasom, ovako kada pogodiš putanju sve je kontrolirano, uzbudljivo i jaaako brzo.

Upravljač je odlično pogođen, sjedalo (RECARO) drži fantastično, a čak i taj, od pola metra dugi mjenjač, nakon nekog vremena sjedne u cijelu priču pa sve skupa djeluje usklađeno.

Jednostavno se osjećaš kao dio automobila, što je i današnjim konstruktorima jako teško pogoditi.

Dan danas, mnogi proizvođači automobila slože odličan auto u kojem se vozač osjeća kao strano tijelo.


Lancia Delta HF Integrale


Za vrijeme fotografiranja po gradu razmišljam o detaljima u vožnji, fotografa ni ne primjećujem pa istu “scenu”radimo nekoliko puta jer se sustavno oglušujem na njegove signale: “jebiga, sorry… Lancia Delta HF Integrale , uostalom, rekao sam ti prije početka snimanja da danas neću biti svoj” odgovaram mu i vraćam se u svoje misli.

Pokušavam izdvojiti jednu osobinu koja mi je naj upečatljivija…teško je. Opet mi se ekipa svađa u glavi.

Zvuk turbine…to je to. Navrtavaš prvu, stišćeš spojku puštaš gas a turbina fućka. Brzo prebacuješ u drugu da ne padnu okretaji, vrtiš u crveno, opet spojka, puštaš gas…opet fućka. To je to, zvuk te turbine je neponovljiv, prepoznao bi ga među milijunima drugih. Isti je već nekoliko desetljeća i baš uvijek izaziva trnce.


Lancia Delta HF Integrale


Fućkaju i Golfovi R-ovi, fućkaju Alfe, fućkaju RS-ovi. Ali Lancia Delta HF Integrale fućka najbolje.

Kraj dana je došao brzo, kao i obično, prebrzo u ovakvim slučajevima.

Kraj dana signalizira i kraj testa, šteta, igrao bi se s njom svaki slobodan vikend ili barem jedan put mjesečno.

Po kiši i snijegu… bi bilo zanimljivo.

No, realnost je nešto sasvim drugo… pojela bi je sol, ipak je to talijanski lim s kraja dvadesetog stoljeća.

Treba je čuvati kao svako umjetničko djelo, na suhome, bez velikih promjena temperature.

Treba je sačuvati da bi joj se divili oni koji će doći poslije mene.


Pogledaj galeriju

Kraj testa, povratak u garažu.

Skidanje akumulatora, cerada, hibernacija.

215 KS starih dva desetljeća ponovo spava.

Do nekog novog susreta.

 

P.S Ante, bio si u pravu.

Povratak na vrhpointer
Zatvori X