Redakcija
Bilo je puno autsajdera koji su se natjecali u NASCAR-u u 75 godina njegovog postojanja. Oni koji prate NASCAR nešto dulje, sjetit će se, primjerice, Brada Keselowskog koji je 2012. godine osvojio Sprint Cup. Niti jedna kladionica nije mogla predvidjeti ukupnu pobjedu tada 28-godišnjaka iz Michigana. Bilo je drugih raznih autsajdera prije Keselowskog, a bilo ih je i poslije njega.
Neke se priče o autsajderima razvijaju tijekom karijere jednog vozača, dok se druge mogu razviti tijekom jedne sezone. Kako se sport nastavlja mijenjati, priča o autsajderima mijenja se s zajedno s njim. NASCAR je kroz svoju dugu povijest vidio sve vrste iznenađenja. Nadamo se da ćemo nastaviti viđati još mnogo toga.
U nastavku pročitajte pet nezaboravnih iznenađenja u povijesti NASCAR-a…
5. Benny Parsons
Benny Parsons dobio je šansu da se utrkuje u automobilu Forda još u kolovozu 1964. godine. Parsons i Cale Yarborough bili su dva vozača za koje se Ford nadao da će postati zvijezde NASCAR-a. Parsons nije impresionirao u svom debiju, ali Yarborough je bio jako blizu vodećima i impresionirao je čelne ljude tima Ford.
Yarborough je dobio dugoročni NASCAR ugovor unutar godinu dana, dok se Parsons morao vratiti manje atraktivnim utrkama. Još jedna prilika došla je za Parsonsa 1969., da bi godinu dana kasnije zamijenio ozlijeđenog Buddyja Younga.
Parsons je impresionirao onda kada je mijenjao Younga, a do kraja 1970. godine L.G. DeWitt, koji je unajmio Parsonsa, odlučio ga je zadržati u timu. Godine 1973., Benny je uspio osvojiti Winston Cup, a to nije bio nimalo lak zadatak. Momčad DeWitta te 1973. nije imala sponzora i imala je samo tri automobila za korištenje tijekom cijele sezone.
Uz taj veliki uspjeh, Parsons je iskoristio bodovni sustav te godine koji je dodjeljivao bodove vozačima za svaki odvoženi krug zajedno s ukupnom završnom pozicijom. Uspio je odvoziti 9.311 krugova od mogućih 10.258 u sezoni. Tijekom posljednje utrke sezone, Parsonsov automobil pretrpio je veliku štetu, a vozači iz drugih timova okupili su se kako bi pomogli sastaviti njegov bolid.
Do kraja posljednje utrke osvojio je naslov prvaka sa 67,15 bodova prednosti nad rivalom Caleom Yarboroughom. Benny Parson bio je pravi autsajder i dokazao je svoju ustrajnost osvajanjem prvenstva u godini u kojoj se to činilo gotovo nemogućim.
4. Brad Keselowski
Sama sezona 2012. nije započela lagano za Brada Keselowskog. Počelo je još početkom godine, kada su se Kurt Busch i Penske Racing odlučili razići. Odjednom je Keselowski postao glavni čovjek Penske Racinga, nešto što nije lako preuzeti.
Ipak, Keselowski je tijekom cijele godine dokazao da se može nositi s ulogom glavnog vozača u Penskeu. Keselowski se činio kao čisti autsajder koji je ušao u Nascar play-off. Kako da se nosi s utrkom za naslov prvaka protiv imena kao što su Jeff Gordon i Tony Stewart?
Keselowski se pokazao kao velika snaga za Penske u play-offu, i ne samo da je odmah pobijedio u dvije utrke, nego je također uspio završiti bolje od svog prosjeka na prvih devet play-off staza. Brad je pravi primjer kako se naporan rad i odlučnost isplate. Uspio se natjecati s nekim od najboljih imena u NASCAR-u i naposljetku je dohvatio naslov prvaka.
Sa samo tri godine punog iskustva u Sprint kupu iza sebe, Keselowski se tada pokazao jednim od najboljih vozača u NASCAR-u.
3. Wendell Scott
Wendell Scott bio je definicija autsajdera. Ušao je u NASCAR u vrijeme kada su sportom dominirali bijelci. Međutim, prije nego što je ušao u NASCAR, Scott je već bio dokazani vozač. Pobijedio je u 128 amaterskih niskobudžetnih utrka. Ušao je u NASCAR 1961. s automobilom kupljenim od Bucka Bakera.
Scott je radio na vlastitim automobilima i očito je bio premalo financiran u usporedbi s nekim od većih timova u auto-moto sportu. Na kraju je 1963. s automobilom koji je Scott kupio od Neda Jarretta uspio pobijediti u svojoj prvoj utrci.
No, NASCAR mu nije službeno pripisao zasluge za pobjedu. Scott je ipak pobijedio na zemljanoj stazi u Jacksonvilleu na Floridi, utrci od jedne milje (1,6 km). Umjesto toga, NASCAR je odlučio dodijeliti Bucku Bakeru pobjedu.
Vjerojatno je pitanje rase dolazilo u obzir prilikom dodjeljivanja trofeja. Ipak mu je dvije godine kasnije pripisana pobjeda. Čak i nakon što mu je ukraden trofej, Scott je nastavio s utrkivanjem u NASCAR-u. Na kraju se morao povući 1973. zbog ozljede, a u karijeri je ostvario jednu pobjedu i 147 plasmana među prvih 10.
Scott je bio prvi i jedini Afroamerikanac koji je pobijedio u NASCAR utrci. Bio je pionir sporta i pravi autsajder koji je postigao zvjezdane visine. S izuzetno niskim budžetom, Wendell je imao uspjeha u NASCAR-u i dokazao da se može utrkivati s najboljima.
2. Bobby Allison
Bobby Allison imao je puno uspjeha u NASCAR-u. No, to ne znači da nije bio autsajder. Allison i njegov brat Donnie bili su dvojica prvotnih autsajdera u NASCAR-u prije nego što je sport počeo postajati popularniji.
Allison je imao uspjeha u utrkama prije NASCAR-a. Pobjeđivao je u Alabami i sa svojim bratom Donniejem i njihovim prijateljem Redom Farmerom otvorio trgovinu i nazvao se Alabama Gang. Na kraju, Bobby je ušao u NASCAR, ali je bio jedan od onih vozača koji su radili vlastite automobile. Za razliku od većih imena, Allison nije imao veliki budžet, ali je ipak uspio pobjeđivati vrhunske vozače u ovom sportu od 1960-ih do 1980-ih.
Allisonu je trebalo neko vrijeme prije nego što je uspio osvojiti svoju prvu i jedinu titulu NASCAR-a 1983., no prije toga je uvijek bio kandidat za titulu. Bio je autsajder tijekom 1970-ih i 1980-ih, završavajući sezonu nekoliko puta na drugom mjestu iza Darrella Waltripa.
Godine 1989., Allison je sudjelovao u teškoj nesreći u Poconu tijekom koje je zadobio teške ozljede glave i zbog koje je otišao u prijevremenu mirovinu. Životna tragedija ovog vozača dogodila se nekoliko godina kasnije – izgubio je svoja dva sina, Clifforda i Daveyja, 1992. i 1993. godine. Clifford je poginuo tijekom utrke, a Davey u helikopterskoj nesreći.
Bobby Allison prevladao je mnogo u svojoj NASCAR karijeri i to ga je učinilo jednim od najboljih vozača koji su ušli u ovaj sport. Bio je pravi autsajder koji je ustrajao u iznimno teškim vremenima. Allisonova cijela trkaća karijera bila je jedna velika priča o autsajderu, zbog čega je i dan-danas, s 85 navršenih godina, veliki miljenik navijača.
1. Alan Kulwicki
Godine 1992. Alan Kulwicki prometnuo se u zvijezdu. Nije bio samo vozač, nego i vlasnik tima. Kad je sezona počela, Kulwicki je izgledao kao vozač koji nema šansu osvojiti titulu. Ako biti vlasnik i vozač nije dovoljno stresno, Kulwicki je mislio da ima velikog sponzora u Maxwell Houseu, ali je na kraju izgubio sponzorstvo od tima Juniora Johnsona.
Ta 1992. nije izgledala kao da će biti Kulwickijeva godina. Jedva je stigao do utrke Daytona 500 i morao je prihvatiti mjesto u zadnjem redu grida. Započeo je utrku na 41. mjestu te ju završio na četvrtoj poziciji.
Šest utrka prije kraja sezone, Kulwicki je zaostajao za vodećim, Billom Elliotom, 278 bodova. Nije ovisio sam o sebi. Sreća je na kraju bila na strani Kulwickog, budući da su Elliot i Johnsonov tim naišli na mehaničke probleme koji su omogućili ostalim natjecateljima da ih sustignu.
Sve se svelo na posljednju utrku sezone jer je šest vozača imalo šansu za osvajanjem prvenstva. Na kraju su četvorica od šestorice izbačena iz utrke, a sve se svelo samo na Kulwickog i Elliota. Vodila se velika borba kroz drugu polovicu utrke, no Elliot je ušao ranije u cilj. Međutim, Kulwicki je osvojio prvenstvo. Budući da je vodio jedan krug više od Elliota, Kulwicki je završio s deset bodova ispred Elliota i osvojio naslov Winston Cupa. Kulwicki je prevladao najveći bodovni deficit u povijesti NASCAR-a. Bio je očiti autsajder na ulasku u sezonu 1992., ali ju je zaključiti naslovom.
Nažalost, Kulwicki je manje od pet mjeseci kasnije poginuo u zrakoplovnoj nesreći. Imao je 38 godina.
