Luka Petkovic
Morali biste biti budala da povjerujete da Sony misli kako ima dobar film u „Bad Boys for Life”. Pušta se usred kinematografske pustoši, a to je siječanj, mjesec u kojem loši filmovi umiru uz malo pompe, da se više nikad ne čuju. Pa čak je i onaj golub iz crtića „Spies in Disguise” objavljen tijekom sezone Oscara. Zasigurno biste očekivali malo više ljubavi prema datumu izlaska za treći prilog hit-franšize u kojoj glume Will Smith i Martin Lawrence kao nepromišljeni policajci naoružani komičnom zafrkancijom i gomilom kolateralne štete. Uostalom, njegovi prethodnici objavljeni su u travnju, odnosno srpnju, a oba ih je režirao Michael Bay. Sada su redateljsku palicu preuzeli mladi i talentirani belgijsko-marokanski duo, Adil El Arbi i Bilall Fallah.
Iznenađujuće, „Bad Boys for Life” nije ni blizu tako loš kao što bi to naznačio termin početka prikazivanja. To je najbolji od tri filma, koji na neke neobične načine nudi korekciju prethodnih filmova. Za razliku od originala, ovaj pronalazi neku dubinu u svojim ženskim likovima. Ovoga puta, detektivi Marcus Burnett (Martin Lawrence) i Mike Lowrey (Will Smith) više paze na to koliku kolateralnu štetu čine, čak i ako se potonji mora stalno podsjećati kako bi ublažio vlastiti pokolj.
Film počinje onom ubrzanom Porscheovom sekvencom iz trailera (tako je, Will Smith opet vozi Porsche 911), s Mikeom i Marcusom koji koriste svoje uobičajeno zanemarivanje nevinih dok se upuštaju u ono što izgleda kao potjera za najnovijim kriminalcem iz Miamija. Za razliku od svog vrućeg partnera, Marcus ima ženu i obitelj i želi provoditi više vremena s njima, a ne sa stotinama kriminalaca na koje puca. Shvaća da je „prestar za ovo s*anje”, a Mike mu pokušava promijeniti mišljenje.
Možda jedino iznenađenje u „Bad Boys for Life” je njegova želja da nas uplete u emocionalni zaplet Mikea i Marcusa. Ne na površan, prijateljski način koji biste očekivali, već na iskreno ozbiljan način koji je pomalo odvratan kada se sjetite kako su Bayjevi filmovi izbjegavali bilo kakav privid topline. Usuđujemo se reći da su redatelji Adil El Arbi i Bilall Fallah ukrali stranicu iz pjesme „The Old Man’s Lament” koja je potaknula filmove “Pain and Glory” Pedra Almodovara i “The Irishman” Martina Scorsesea i da Smith i Lawrence daju sve od sebe da to pokušaju izvesti. Imali smo neobične reakcije na ove pokušaje potpunog humaniziranja Mikea i Marcusa. Ako ništa drugo, cijenimo pokušaj.
