marta
Vozački ispit jedan je od rijetkih ispita koji polažu gotovo svi ljudi. Neovisno o tome na koji ste fakultet ili u koju srednju školu išli, pripremanje za ovaj ispit drukčije je od svega što ste do sada iskusili. S obzirom na to da ste ovdje, vjerojatno vam se polako približava vozački ispit ili ste pak upisali autoškolu i želite znati koje su česte greške u polaganju.
Danas ćemo razgovarati o tome tko može polagati vozački ispit i kada, ali i o savjetima za polaganje vozačkog ispita. Neki će biti općenitije prirode, preuzeti od učenika i polagača koji su uspješno odradili svoj ispit, a neki će biti konkretne greške na koje valja paziti jer se relativno često ponavljaju. Krenimo!
Dodatno valja napomenuti da ćemo danas pričati većinski o polaganju BE kategorije, odnosno B kategorije. Ako pričamo o upravljanju kamionima, željezničkim vozilima i slično, tu situacija postaje specifičnija i postaje nešto kompliciranija. Zbog toga pričamo o “klasičnom” polaganju i vozilima osobne namjene.
Isto tako, ovo su informacije koje vrijede u trenutku pisanja ove informativne objave. Naravno da su pravilnici podložni promjenama i zbog toga je kod nedoumica najbolje kontaktirati autoškolu ili instruktora vožnje.
Tko može polagati vozački ispit?
Kad pričamo o polaganju vozačkog ispita, bitno je napomenuti da ne postoji samo jedan ispit koji morate položiti kako biste vozili. Postoji vozački ispit, ali postoje i ispiti koji vas kvalificiraju za njega. Proces upisa i odrađivanja tečaja autoškole traje neko vrijeme i možemo ga podijeliti u nekoliko etapa.
1. Osoba prvo mora odslušati predavanja i položiti propise.
Kad ljudi upišu autoškolu, često se nadaju da će što prije moći uskočiti u automobil i krenuti s vožnjom, ali postoji puno toga što se mora napraviti prije. Za početak, morate poslušati određeni broj predavanja u kojima će vas predavač upoznati sa prometnim propisima i pravilima koja ćete koristiti u praksi.
Obično se uz predavanja koristi i neka skripta, bilo da je službena HAK-ova skripta ili skripta koju daje autoškola (a najčešće je obrada HAK-ove skripte). U prometnim propisima naučit ćete nešto o sudionicima u prometu, prometnim znakovima, osobnim vozilima i njihovim dijelovima. Isto tako, upoznat ćete se s poznatim pravilima koja vrijede pri skretanju, preticanju te uključivanju i isključivanju iz prometa.
Nakon što poslušate predavanja, morate polagati ispit koji se u Zagrebu polaže u prostorijama HAK-a (Avenija Dubrovnik 44). Ispit je na računalu i postoji dozvoljeni broj grešaka, ali greške ne smiju biti napravljene pri odgovaranju na ključne teme kao što su raskrižja.
2. Nakon polaganja propisa, mora se položiti i prva pomoć.
Ovisno o politici autoškole, neke će inzistirati da se prva pomoć položi prije početka s praktičnim satima vožnje, iako većina dopušta učenje za ovaj ispit te polaganje istoga tijekom ispunjavanja obveznih sati vožnje. Službeno ime ispita je “pružanje prve pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nesreći” i ispit je vrlo konkretan.
Predavanja obično drži vanjski suradnik ili suradnica, doktor ili doktorica, koji dolazi u autoškolu tri ili četiri puta kako bi držao teorijska i praktična predavanja u vezi prve pomoći. Osim što se teorijski prolazi kroz sve negativne ishode jedne prometne nesreće, polaznici mogu naučiti kako pravilno zbrinuti razne rane, opekline i druge ozljede.
Polaganje prve pomoći, za razliku od polaganja propisa, usmeni je ispit koji se u Zagrebu također vrši u prostorijama HAK-a (Avenija Dubrovnik 44). Odgovarate na određeni broj pitanja koja ste imali priliku proučiti i naučiti putem knjižice koju osigurava autoškola. Polaganje prve pomoći daleko je lakše od polaganja propisa jer su pitanja već dobro poznata.
3. Vožnja, vožnja i odrađivanje vožnje.
Nakon svih položenih ispita, ostaje polaganje samog ispita pod nazivom “upravljanje vozilom”. Općenito, osoba mora voziti barem 35 sati te nakon toga može pristupiti ispitu koji se, u Zagrebu, ponekad čeka i do mjesec i pol. Zbog toga je bitno da instruktor vožnje pravovremeno prijavi vozački ispit.
Naravno, svatko će za sebe procijeniti osjeća li se spremnim za vozački ispit te je bitno surađivati sa instruktorom ukoliko isti tvrdi da je osoba još uvijek nesigurna u vožnji. Zanimljivo je da se u prosjeku vozi oko 47 sati, barem tako ukazuje statistika. S obzirom na to da se svaki izlazak na ispit dosta čeka i mora se ispočetka platiti i vozački ispit i sat instruktora, bitno je dobro razmisliti o ispravnom vremenu polaganja.
Ukoliko osoba padne ispit, mora voziti još sati i tek nakon toga može ponovno izaći na ispit. Zbog toga proces polaganja za neke traje 5 mjeseci, a za neke traje i do godinu i pol. Bitno je napomenuti da se, ukoliko se polaganje razduži, ponekad moraju ponovno pisati i propisi jer se smatra da je gradivo možda već i zaboravljeno.
Kako izgleda ispit “upravljanje vozilom”?
Zanima vas kako izgleda sam ispit? Uvijek je dobro informirati se o tome što očekivati kako biste najbolje znali što pripremiti. Dakle, vozački ispit odnosno UV (upravljanje vozilom) zapravo jako sliči vašem klasičnom satu vožnje, ali ima još i jedan dodatan dio.
Za početak, prije izlaska na cestu, odrađuje se “poligon”. Dvije su poligonske radnje koje je bitno dobro uvježbati, stoga svakako napomenite instruktoru vožnje da se ne osjećate samopouzdano kod istih radnji ukoliko ih niste dovoljno vježbali. Osobe koje padnu poligon, uopće ne izlaze na cestu i ne mogu pristupiti drugom dijelu ispita.
Dobra vijest je da, ukoliko položite poligonske radnje, a padnete drugi dio ispita (onaj u prometu), sljedeći put ne morate ponavljati poligonske radnje! U svakom slučaju, ne valja se gristi ukoliko padnete ispit jer je to zapravo relativno često i ispit ponekad ovisi i o prometu, a ne samo o vama – netko će na ispitu imati vrlo čistu prometnu situaciju, a netko ne.
Poligonske radnje svode se na “dvije vježbe” koje valja dobro izvježbati. Prva vježba pokazuje zna li osoba vožnjom unatrag voziti “slalom” između čunjeva. U toj se vježbi zapravo testira zna li osoba voziti promatrajući zrcala u automobilu. Druga vježba testira brzo kočenje i jako je bitna za pravovremene reakcije u prometu.
U nastavku možete pogledati videozapis Krešimira Trulca, popularnog instruktora autoškole, kako objašnjava poligonske radnje. Krešimirov YouTube kanal “Instruktor Trulac” odličan je izvor znanja i savjeta za sve koji polažu autoškolu, a serijali u kojima od početka do kraja možete gledati obuku nekih kandidata sigurno će vas uvjeriti da niste jedini zbunjeni na početku procesa.
Drugi dio ispita je vožnja na cesti. Instruktor će i dalje sjetiti desno od vas, kako je uvijek sjedio, dok će se ispitivač smjestiti na stražnje sjedalo. On će imati uređaj putem kojeg će upisivati informacije vezane za ispit, a novitet je da se na prednje staklo stavlja dvosmjerna kamera koja će osigurati da je polaganje ispita pošteno.
Samo trajanje vožnje varira između 30 i 45 minuta. Ispitivač će vas usmjeravati lijevo i desno, a ako ne spomene nikakva skretanja, nastavljate ravno, odnosno po prometnim znakovima. Ponekad će vas upozoriti na sitne greškice koje su dopuštene, ali ne smijete napraviti kardinalnu grešku. Ne očekuje se od kandidata da vozi savršeno, ali ispitivač će procijeniti jeste li opasnost za sebe i/ili druge tako što će vas provesti po svim bitnim prometnim strukturama više puta kroz vozački ispit (kružni tok, raskrižje, semafor, pješački prijelaz i slično).
Savjeti za polaganje vozačkog ispita
Za početak, prije no što krenemo na konkretne greške koje se često ponavljaju, valja dati kandidatima neke opće savjete koji su zlata vrijedni! Mnogi kandidati na ispitu su pod stresom ili ih pak nesigurnost sprječava u mirnom polaganju, tako da ćemo vam prvo dati neke generalne savjete. Vozački ispit definitivno nije bauk, stoga se nemojte bojati.
Prisjetite se vlastitih grešaka!
Neobično je da svatko u procesu obuke ima neke klasične greške koje uporno ponavlja, ali instruktori vožnje kažu da svatko ima “ono nešto” što im šteka. Neki imaju problem s uočavanjem pješaka, neki uporno podcjenjuju žuto svjetlo, a drugi pak pri parkiranju zaborave povremeno baciti pogled ispred automobila, već samo gledaju unazad.
Bitno je da s instruktorom provježbate ono što vam ne ide ili ono u vezi čega se osjećate nesigurno, a ako vam je ispit u bliskoj budućnosti i nemate više baš vremena za vježbu, samo se pokušajte prisjetiti vlastitih grešaka i razjasnite si koja su prometna pravila vezana uz iste. Svaki vozački ispit je individualan, ali sjetite se da ispitivač ne zna koje su vaše problematične točne!
Polaganje vozačkog ispita nije “ili sve ili ništa”.
Što to znači? Mnogi dolaze na vozački ispit misleći da, ako padnu, nikad neće biti dobri vozači. Isto tako misle da ljudi koji ne polože iz prve ne polože nikada. Nijedna od ovih stvari nije istina i statistika kaže da zapravo jako puno vozača ne položi iz prve. Učite iz vlastitih grešaka i nemojte odustati ako ne položite ispit.
Pokušajte se koncentrirati.
Jedna od najbitnijih stvari tijekom vožnje jest da se pokušate koncentrirati. Teško se koncentrirati kad znate da vas netko ispituje i cijelo vrijeme promatra vaše greške, ali pokušajte o toj vožnji razmišljati kao o bilo kojoj vožnji koju ste do sada imali s instruktorom. To je čak i donekle lako jer je ispitivač iza vas i ne vidite ga, osim ako stalno ne govori.
Nemojte posezati za “smirujućim” tabletama!
Ponekad ljudi iz šale kažu da samo treba nagnuti čašicu alkohola ili popiti Normabel prije vožnje, ali to su sve prilično loše ideje. Nervoza prije ispita je u potpunosti normalna, ali alkohol bi vam mogao napraviti velike probleme i u polaganju i u budućoj vožnji.
Osim što postoji šansa da vas i tableta i alkohol uspore i zapravo smanje vašu koncentraciju, ukoliko vas netko opazi (korištenje alkotesta od strane ispitivača nije često, ali nije ni zabranjeno), može vam se ukinuti pravo polaganja. Dobro se naspavajte, duboko dišite i to je sve. Vozački ispit će proći dobro i bez dodataka.
Otvoreno komunicirajte s instruktorom.
Jako je bitno da vam instruktor vožnje da svoje iskreno mišljenje što se tiče vaše spremnosti za izlazak na ispit. Otvoreno ga pitajte koje greške često radite i na čemu biste još trebali poraditi, odnosno što valja imati na umu kada izađete na sam ispit. Dobar instruktor sam od sebe će vas upozoriti na ove stvari prije no što izađete na vozački ispit jer savjeti za polaganje vozačkog ispita postoje i općeniti i specifični – oni koji su specifični za nas.
16 konkretnih grešaka na vozačkom ispitu
No dobro, općenite smjernice znate. Koje su onda konkretne greške koje ljudi rade? Postoji šesnaest onih što se najčešće ponavljaju kad se polaže vozački ispit i, iz nekog razloga, gotovo sve od njih su izuzetno bitne i kardinalne greške. U nastavku ih možete pročitati i razmisliti radite li vi neku od njih.
1. Ignoriranje pješaka.
Mnogi se pri polaganju vozačkog ispita fokusiraju samo na automobile i promet na cesti, a zaborave da su dio tog prometa i pješaci. Veliki je problem ako ne stanete na pješački prijelaz ili pak ne registrirate da su kod kružnih tokova također jako često pješački prijelazi. Prednost uvijek ima pješak, stoga dajte ispitivaču do znanja da vam je to jasno.
2. Podcjenjivanje žutog svjetla.
Mnogi od nas odrastali su uz roditelje ili obiteljske prijatelje kojima je žuto svjetlo znak za “brže prođi”, a ne “pripremi se na stajanje”. Ispitivači su jako osjetljivi na ovakvo ponašanje i valja im pokazati da ste strpljiv i pažljiv vozač, a ne netko tko će juriti kroz semafore. Zbog toga dobro gledajte na semafore i nemojte zeleno svjetlo uzimati zdravo za gotovo, pogotovo ako vidite da svjetli već dugo i žuto može biti “u blizini”.
3. Neoprezne promjene brzina.
Znate li da se automobili kandidatima pri polaganju zapravo gase jako često? Ovo instruktori i ispitivači već dobro poznaju, a radi se o jednoj jednostavnom objašnjenju… Ljudi su nervozni i uglavnom im se “tresu noge” ili pak ne žele izgledati agresivno. Zbog toga ponekad prebrzo puštaju kvačilo pri mijenjaju brzine ili pak brzine uopće ne promjene pravilno (nisu u odgovarajućoj brzini kretanja).
4. Ignoriranje znaka STOP.
Znamo što mislite – ma dajte, pa svi znaju ovaj znak i znaju da moraju stati. To je istina i većina će znak zbog crvene boje vrlo lako primjetiti, ali često ljudi zaboravljaju kako znak STOP nije znak koji kaže “uspori i gotovo stani”, već znak koji kaže “stani i broji tri sekunde”. Često će ljudi STOP tretirati kao obrnuti trokut, stoga zapamtite da na stop morate eksplicitno stati i vozilo mora mirovati sekundu, dvije, tri. Ovo može biti kobno po vaš vozački ispit!
5. Prestrojavanje preko pune crte.
Jedna od prvih grešaka koju ljudi naprave kad krenu voziti automobil jest da se u prestrojavanju prestroje preko pune crte. U prestrojavanju postoji puno provjera koje morate napraviti i onda zadnja provjera (provjera crte) često ostaje zaboravljena. Naime, pune crte ne moraju biti samo pred raskrižje, semafor ili nešto slično. Pune crte ponekad su na cesti i na mjestima gdje ih ne očekujete pa obratite pozornost.
6. Nepravovremeno kočenje.
Ako se na trenutak zamislite ili ne promatrate stanje u prometu, može se dogoditi da morate naglo mijenjati brzine i naglo kočiti jer se stvorila kolona, a vi niste promatrali semafor koji se polako pretvorio u žutu pa crvenu boju. Ispitivači definitivno nisu fanovi naglog kočenja i svakako će vas na ispitu “srušiti” ako misle da ne pratite stanje na cesti.
7. Izostanak potrebnih provjera.
Možda najčešća greška koja se pojavljuje na ispitu svakako je izostanak onih klasičnih provjera pri skretanju, mijenjanju trake, ali i parkiranju. Dajte ispitivaču do znanja kako ste svjesni da se prije prometnih manevara mora ispitati situacija i da “ne računate” da su drugi izuzetno dobri vozači pa ste vi sigurni. Kad polažete vozački ispit, nijedna provjera nije viška.
Provjera koju morate znati je klasična provjera “iznutra prema van”, odnosno provjeravanje unutarnjeg retrovizora, vanjskog retrovizora, a onda i mrtvog kuta. Nemojte da ova provjera bude rezervirana samo za mijenjanje trake ili samo za skretanje – bolje provjeriti nego ne provjeriti pri izvršavanju bilo koje radnje.
8. Vožnja “udesno” i okrznuti rubni kamen.
Kod neiskusnih vozača nerijetko je vidjeti da se voze previše “udesno”, odnosno da zauzimaju desnu polovicu trake u kojoj voze. To je rezultat toga što se pokušavaju centrirati tijekom vožnje, ali centriraju sebe s obzirom na traku i pritom zaboravljaju da se oni nalaze na lijevoj strani automobila. Puno je bolje pokušati pratiti već “urezane” tamne pruge tuđih guma i voziti ipak malo više lijevo od očekivanog.
Kobna greška koja se dogodi ljudima kad polažu vozački ispit jest da voze toliko desno da ih u nekom trenutku ispitivač ili instruktor moraju ispraviti kako ne bi lupili u rubni kamen. Ukoliko se to dogodi, to je automatski pad.
9. Ignoriranje prometnog zraka.
Ponekad kandidati zaborave na neke prometne znakove koje nisu dugo vidjeli ili znkove koji su znakovi obavijesti. Neki od češće previđenih znakova uključuju obvezna skretanja (izuzetno bitan znak!) i znakovi koji upućuju na prometne trake (jer se kandidatima sugerira izbor “najdesnije” trake koja je legalna za njihovu opciju skretanja). Dobro otvorite oči!
10. Neodgovorno parkiranje.
Što je to neodgovorno parkiranje? Pa, postoji puno načina da se osoba parkira loše. Za početak, bitno je da dobro znate procijeniti gdje se parkirati i gdje se možete parkirati (gdje automobil stane). Zbog toga se preporučuje da se kandidati parkiraju na mjesta koja do sebe imaju jedan automobil, ali s druge strane nemaju nikoga. Taj jedan automobil može se koristiti kao orijentir.
Pri parkiranju osoba ne smije zaboraviti upaliti “svjetla za rikverc” i pravilno promatrati i situaciju iza sebe i situaciju ispred sebe. Prije samog parkiranja, osoba se tehnički isključuje iz prometa pa je potrebno dati i desni žmigavac. Sve u svemu, treba znati i prednje i stražnje parkiranje.
11. Mijenjanje trake u raskrižju.
Osim što se vole prestrojavati preko pune crte, kandidati se nerijetko vole prestrojiti u raskrižju. To je u potpunosti zabranjeno, jednako kao što nije dopušteno prestrojavati se preko pješačkog prijelaza. Ispitivači također nisu fanovi prestrojavanja u kružnim tokovima.
12. Vožnja neodgovornom brzinom.
Kad kažemo vožnja neodgovornom brzinom, mnogi pomisle na prebrzu vožnju. Ipak, vozački ispit možete pasti i tako što ćete se voziti presporo. Postoje znakovi koji reguliraju brzinu i svakako se držite tih brzina. U praksi će vam netko dopustiti i malo odstupanje, ali na ispitu se školski držite tih znakova.
Isto je tako bitno da ne vozite presporo. Što je prespora vožnja? Ne možete u drugoj brzini voziti na velikim avenijama. U biti, lako ćete uočiti da vozite presporo ako se iza vas stvorila velika kolona i/ili ljudi trube i/ili vas pretiču.
13. Oduzimanje prednosti veliki je problem!
Nikako ne smijete ljudima na cesti oduzeti prednost. Znate li da je uzimanje prednosti i kada drugo vozilo, koje je u prednosti, uspori zbog vas? Dobro naučite pravila koja vrijede na raskrižjima, pravilo glavne ceste, pravilo lijevog skretača i pravilo desne strane. Vaš instruktor možda ih ne zove ovim imenom, ali sigurn vas je već upozorio na njih.
14. Popuštanje drugim vozačima.
Kad polažete vozački ispit, zaboravite na “logične” manevre na koje vas nekad tjeraju drugi vozači. Ponekad zbog tuđeg neznanja možete i sami nastradati na ispitu! Ako vam netko uzme prednost, to nije vaša krivica, ali ako stane i tjera vas da krenete, iako prednost nije vaša, nemojte krenuti! Mahnite mu rukom i obavijestite ga da dobro poznajete pravila vožnje te da ne padate na njegove potpuno pogrešne savjete.
15. Skakanje po “ležećim policajcima”.
U Zagrebu i drugim većim gradovima postoje takozvani uspornici, odnosno kolokvijalno zvani ležeći policajci. Ponekad su kandidati toliko fokusirani na prometne znakove i sve ono što je “više u zraku” da zaborave gledati na samu cestu, njene trake i razne deformacije. Ako ne prilagođavate brzinu prije dolaska do ležećeg policajca i automobil vam svaki put skače preko istih, to se ispitivačima nikako ne sviđa. Usporite.
Vožnja u kružnom toku nešto je što se mora dobro uvježbati jer u isto vrijeme morate paziti na više prometnih situacija – obično pri ulasku morate gotovo stati, ne smijete uzeti prednost vozilu u kružnom toku. Ne zaboravite da su često na ulazima u kružni tok pješaci koje valja propustiti i u tom slučaju možete stati u potpunosti.
Isto tako, kad izlazite iz kružnog toga, obvezno je dati desni žmigavac. Kandidate često zbunjuje i ideja polukružnog okretanja koja se svodi na to da morate proći kružnim tokom i izaći na izlazu gdje ste i ušli. Ne, to nije pola kruga, već cijeli krug, ali naziva se polukružno okretanje.
Zaključak
Polaganje ispita u autoškoli proces je koji može trajati između 5 i 18 mjeseci, a ponekad i više. Bitno je upoznati se s klasičnim greškama koje kandidati rade i provježbati vožnju dovoljno dobro da se osjećate samopouzdano. To ne znači da ćete proći vožnju iz prve, ali svakako je dobar znak i razlog da budete sigurni u sebe.
