Pretraži
Doista mi je žao što ovo pišem. Naime, Tomos odlazi u povijest. Bilo je čarobno živjeti s tobom

Doista mi je žao što ovo pišem. Naime, Tomos odlazi u povijest. Bilo je čarobno živjeti s tobom

Objavljeno: 07/01/2019 / Autor: Vozim HR / Foto: Wikipedia, screenshot

TOMOS i dugovi, nije neka novost. Stečaj je signal da se nisu snašli, nisu mogli, nisu znali (ne možeš u 21. stoljeću prodavati 2-taktne motore). Jednostavno nisu evoluirali ili su ih za sitne novce prodali i pokopali “petokolonaši“ iz struktura da bi se oslobodilo tržište za neke nove igrače. Kako god, za pretpostaviti je da su “stručne osobe“ (stečajni upravitelji ili nešto sl.) u niskom startu sa plemenitim ciljem (kako ono što je ostalo oglodati do kosti).

Zločesti će reći KARMA je K…A.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća, “mudre glave“ su političkom odlukom “utopile“ u Prvomajsku (ogromna firma u ex Yu) te samim time ugasile i “razmontirale“ tvrtku TMZ (Tvornica motora Zagreb) osnovanu davne 1949. godine. Tom odlukom je Tvornica motornih koles Sežana, skraćeno TOMOS dobila monopol na tržištu bivše države.

U početku je bilo zamišljeno je da tvrtka bude u Sežani (Tvornica motornih koles Sežana) ali je u konačnici TOMOS “zavšio“ u Kopru. No, u ono vrijeme je TOMOS, bilo koji, Kolibri, T 12, T 13, APN 4, Automatik, BT50, ATX … bio premet želja svih  “klinaca“ kojima su bicikli Pony, Rog specijalka senior i sl. postali dosadni.

 

U mojem slučaju je za sve kriv “ludi“ djed, koji me (10 godišnjaka) posjeo na svojeg “automatika“ (TOMOS AUTOMATIK).

Još se sjećam prvih uputa: „Nježno sa gasom dok se ne navrti, zatim će sam od sebe prešaltati u drugu, malo cukne ali ništa strašno. Kočnice su na guvernalu, lijeva zadnja, desna prednja. Vozi polako i koči sa zadnjom, prednju ne diraj, zablokirati će ti prednji kotač a onda smo nastradali i ti i ja“.


Tomos


Nakon toga više nisam bio klinac koji vozi bicikle. Bio sam klinac koji je vozio motor.

Po kvartu sam priču o vožnji “motora“ reciklirao mjesecima, priča je uglavnom trajala duže od vožnje. U međuvremenu “ludi“ djed je kupio TOMOS T 14. „Ovo nije automatik, stisni kuplung, prva lijevom nogom dolje, lagano gas i lagano puštaš kuplung“… Uspio sam iz druge. Nakon toga šaltanje prema gore u višu brzinu, dolje u nižu, nožna kočnica zadnja, prednja desna na guvernalu iznad gasa.

Nakon toga sam vozio MZ Trophy 175 ccm (tzv televizor). Hvalio sam se na sve strane da znam voziti motor sa brzinama. Proširilo se to po kvartu pa se jedan dan pojavio prijatelj iz zgrade sa TOMOS 14-ticom. Dogurao ga je pred zgradu i zvapio :“Daj me nauči kako se vozi motor sa brzinama“…

Naučio sam njega i sve ostale prisutne osim “Frke“ (nadimak za prijatelja iz kvarta) koji je bio anti talent za sve pa tako i za vožnju motorom. “Redaljka“ je trajala preko dva sata, izredali su se svi prisutni, više manje uspješno osim Frke.

Naknadno smo doznali da je junak ove priče “posudio“ motor od poštara koji je taj dan raznosio mirovine (penzije) pa se napio u lokalnom Buffetu.

 

Nakon te avanture sve se promijenilo.

Počinje priča svih priča, priča vezana uz lude godine (pubertet), odrastanja na dva kotača uz miris benzina (mješavine) te određenog broj padova, lomova ali nikad odustajanja.

Pred kraj osnovne škole zaključio sam da je TOMOS APN 4, službeno bicikl s pomoćnim motorom idealan za mene jer ću ga smjeti voziti sa navršenih 14 godina, a isti se može “narašpati“ (frizirati, tunirati) da potegne do 100 na sat.

Tako su mi naime rekli stariji dečki koji su se u to vrijeme vrtili po naselju sa svojim “jurilicama“. Ružili su i dimili od jutra do kasno iza ponoći, dizali svoje “jurilice“ na zadnji kotač, nervirali susjede i ondašnju miliciju. Okupljali su se u lokalnom bircu, pričali priče o bliskim susretima sa “pandurima“ ili “žandarima“ (milicajci), vožnji i “rašpanju“, a mi smo sa strane slinili oko njihovih motora, prisluškivali ih i kao hipnotizirani upijali svaku riječ.


Tomos


Ukratko, za početak moraš na Hreliću kupiti TOMOS APN 4. Zvuči jednostavno ali nije. Od kuda klincima lova za polovnog APN-a. Prali smo susjedima aute i šofer-šajbe na benzinskim pumpama, nosili drva i ugljen u podrume, prali izloge lokalnih dućana i birtija, vukli gajbe piva, nosili vreće zelja i krumpira usamljenim penzionerkama (gospođe u mirovini), štedjeli lovu od maškara (fašnik), prodali na lokalnom tržištu svu osobnu imovinu (bicikli, role, skate-boardi, omiljeni autići i “baltica“ (nogometna lopta) od prave kože kupljena u NAMA-i na Remizi.

Učili smo “ko“ ludi da za kraj godine navučemo dobar prosjek. Znali smo da će nas starci i rodbina novčano nagraditi za trud u školi uz uzrečicu “ biti će nešto od njih“.

I tako sam napokon skupio lovu i uz pomoć frendovog brata (otac mi nikada ne bi dopustio kupovinu motora) kupio valjda najgoreg i najjeftinijeg APN-ca u Zagrebu.

U ekipi nas je bilo četvero, svoje APN-ce smo skrivali po šupama i lokalnim dvorištima, pokrivali jedni druge u lažima (pred roditeljima) u smislu, nije moj to je od Robija ali ga nema gdje držati pa mu ga ja čuvam u našoj šupi da mu ga ne ukradu itd…. Ili su “popušili“ priču ili nas nisu doživljavali, ne znam. Tada me nije bilo briga.

 

Rašpanje/friziranje/tuniranje, što god da je to…mi smo to radili

Ugradiš petu brzinu (samo dva zupčanika), naguraš pluto čepove u rupe na radilici, mesinganu piksu na klipnjači probušiš sa 10 mm na 12 mm, proširiš usisni i ispušni kanal na cilindru (usis u širinu i prema dolje a ispuh u širinu i prema gore max 24 mm do gornje mrtve točke da se bolje vrti), te probušiš cilindar sa 38 mm na 42 mm i u njega “uguraš“ klip od vanbrodskog (penta) TOMOS-a.

Zatim na staklo postaviš “šmirgl“ (brusni) papir i brusiš glavu motora do iznemoglosti da povećaš kompresiju. Umjesto fergazera (rasplinjač) Big 12 ugradiš Dellorto 20 ili 22 (VHB, PHB) i rezonantni auspuh Sito ili Lafranconi.

Nakon svih navedenih zahvata imaš “pilu“ koja u “spolegu“ ( polegnut na upravljač da smanjiš otpor zraka) juri minimalno “devet banki“ ( 90 km/h) a možda i “glavu“ ( 100 km/h) ako si pogodio “rašpu“ ( friziranje/tuniranje) i ako ti povuče “peta“ (peta brzina).

Kako ćeš se zaustaviti sa bubanj kočnicama na plastičnim Obilićevo gumama, o tome nitko nije razmišljao. Čuli smo za Michelin ali za te gume nitko nije imao love i u ostalom koga briga kako ćeš se zaustaviti, bilo je bitno postići tu čarobnu brzinu od 100 na sat.

Naravno da su jadne gume i kočnice uzele svoj danak. Naravno da smo bili kao doma u “traumi“ (traumatološka bolnica u Draškovićevoj-Zagreb), ali u to vrijeme konci, gips i kraste su nam bile fora. “Pedal to the metal ” rekli bi jedni, blaženi ketonali i ostale tablete protiv bolova, kažem ja sada….



Koliko smo stvarno jurili i koje smo brzine postizali ne znam ni dan danas.

Nakon APN-a, vozili smo 14-ice 15-ice, cross-juniore i moj osobni sveti gral, popularnu “devu“ (TOMOS electronic 90), koji je u ono vrijeme bio revolucija na tržištu i vjerojatno naj bolji i naj brži motor iz TOMOS-ove serijske palete proizvoda.

Samo Dellorto fergazer (rasplinjač) 22 ili 24 i rezonantni auspuh Sito ili Lafrankoni su bili dovoljni da “deva“ bez problema potegne do 120 km/h. Imala je akumulator, žmigavce, obrtomjer, kvazi metalik zelenu boju, kromirane blatobrane i bila je suludo brza…

Navodno je u to vrijeme bilo i jačih Tomosovih modela veće kubikaže napravljenih u suradnji sa Norton-om i Puch-om ali to su bili rijetki modeli koje nitko od poznatih nije ni vidio ni vozio.

TOMOS je obilježio naše djetinjstvo ne zato što je bio najbolji i najkvalitetniji već zato što za bolje nismo znali. Za trkaće modele smo čuli ali ih nitko nije vidio.  Frend od frenda je pričao o nekom Grobniku kod Rijeke ali je to svima bilo nedostižno. Naime, najdalje što smo mi „dobacivali“ je bilo do Karlovca.

Nakon Tomosa i motorističkih početaka cijela plejada motocikala je prošla kroz moj život. Honda, Yamaha, Suzuki, KTM, Husqwarna, Husaberg, BMW… Međutim, prvi se pamte, zar ne. Često volim misliti da  mi je možda upravo Tomos sačuvao život i dijelove tijela, jer da je bio brži i kvalitetniji, možda ja danas ne bi pisao ovaj članak.

U svakom slučaju, Tomos, bilo je časno i čarobno živjeti s tobom. RIP prijatelju

Povratak na vrhpointer
Zatvori X