Pretraži
Legendarni Doctor #46 danas slavi 40. rođendan! Sve najbolje Rossifumi!

Legendarni Doctor #46 danas slavi 40. rođendan! Sve najbolje Rossifumi!

Objavljeno: 16/02/2019 / Autor: Petar Bondek / Photo: Newspress, Yamaha Racing, DPPI, Aprilia, HRC, Ducati Press

Broj preveliki rozo – crno- bijeli Dainese kombinezon, kaciga s puzzlama i kaktusima (by Aldo Drudi) i osmijeh od uha do uha. To je bio moj prvi kontakt s Valentinom, davne 1993., u Tuttomotou.  Klinac koji se dotad vozikao na standardnoj Cagivi Mito u Sport Production klasi s Arai Schwantz replikom (davno prije Sole e Luna teme) upravo je odvozio prve krugove na tvorničkoj Hondi 125 ccm s Nobbyjem Uedom.

Počeo je s dvije i pol godine, vozeći minimoto po kući u Tavulliji, pod budnim okom tate Graziana, bivšeg vozača klase 500 ccm, koji je btw. većinu karijere furao br 46. Nakon kartinga, Vale postaje regionalni minimoto prvak 1992.



U međuvremenu je odrastao normalno, frizirajući svoj Piaggio Ape i provodeći vrijeme sa svojom ekipom – plemenom Chihuahua koje je izvelo najodvažnije pothvate u oktanskoj povijesti mjesta. Dvije godine kasnije osvaja talijansko Sport Production prvenstvo i naslov u talijanskoj klasi od 125 ccm 1995. i treće mjesto u europskom prvenstvu 125 ccm .

To mu je omogućilo prvi ugovor koji je s njim na tri godine potpisao Carlo Pernat, jer ga je klinac stilom vožnje, suludim putanjama i bacanjem motocikla podsjećao na Rossijevog uzora – Kevina Schwantza. Odlučan i po Pernatovim riječima „znatiželjan poput majmunčića“  Rossi je htio znati sve o svemu. Osim o mokroj stazi…koju je obično promatrao iz kampera i čekao da se staza osuši. Slična priča kao i s mladim Sennom, kasnije se odnos s kišom promijenio.



Tada je imao 15…danas slavi 40. rođendan a vrlo se toga malo promijenilo. Vale obožava ono što radi, motocikli su njegov Disneyland a on je još uvijek u duši zaigrani klinac. Mr. MotoGP ne može bez konjskih snaga, a iako su Graziano i Vale oba završila u najsnažnijoj klasi, motocikli nisu bili njihov prvi izbor – Graziano je shvatio da za natjecanja na 4 kotača jednostavno nemaju dovoljno love!

Nekoliko milijuna dolara kasnije Vale se okušao u WRC-u (dvaput), testirao je Ferrari, pobjeđuje na Monza Rallyju…definitivno je najsretniji na kotačima! Ukoliko niste pročitali Valovu autobiografiju, (to Vam toplo sugeriram), jer njegovi opisi utrke u Welkomu (i ostalim događajima) su nešto posebno. Zaboravite devet naslova svjetskog prvaka, putovanje je bitnije od odredišta, bar u ValeLandu!



Tu, prvu pobjedničku Yamahu M1 koja je porazila i Hondu i Biaggija danas gleda u spavaćoj sobi. Odustajanje? Nije mogao shvatiti Stonerovu penziju u 27. godini. Jednostavno previše uživa na kotačima, i pritom izgleda odlično! Forza Vale, neka ti Bog da zdravlja…i  uživancije na Farmi, uz ekipu s Tvoje Akademije.

Malo je sportaša koji u 40. rasturaju – Jordan, Foreman, Brady, Jagr, Stockton, Jabbar, Loeb, Couture,  Navratilova i vječni Kimi su dokaz da se može! A VR46? Nije odustao od desetog naslova! U njemu tinja ista vatra kao i u Welkomu 2004., Phillip Islandu 2003., Catalunyi 2009., i Laguna Seci 2008. Pitajte sve od Ukawe do Robertsa, Biaggija, Gibernaua, Stonera, Lorenza i Marqueza!




Pogledaj galeriju

Valentino Rossi 40 godina

Povratak na vrhpointer
Zatvori X