Pretraži
Koliko se Toyotin  “hypercar” za 2021. razlikuje od svoje tajanstvene prethodnice iz 1998.?

Koliko se Toyotin “hypercar” za 2021. razlikuje od svoje tajanstvene prethodnice iz 1998.?

Objavljeno: 19/06/2019 / Autor: Petar Bondek / Photo: TOYOTA GAZOO Racing, Newspress

Japanci ne gube vrijeme; pobjednički kombinezoni natopljeni šampanjcem još nisu izvađeni iz sušilica, a Toyota već testira bolid za 2021.!

Sve pomalo liči na kraj devedesetih sa pričom o GT1 bolidima, kad su Porsche, Mercedes i Nissan bili prisiljeni proizvesti cestovne verzije bolida za Le Mans, tj. pretvoriti bolide za 24h Le Mansa u cestovno legitimne automobile – i to minimalno DVA komada. Da, to nam je dalo priliku uživati u (bar slikama) Nissanu R390 GT1, Porscheu 911 GT1 i Mercedes-Benzu CLK GTR-u (originalno baziranom na McLarenu F1).

Ovog puta smjer je obrnut, no proizvođači moraju izbaciti minimum 20 cestovnih verzija Le Mans bolida u roku od dvije godine. Naravno da se GR Super Sport (kako se zasad zove) uvelike naslanja na pobjednički hybrid TS050, no što se dogodilo s Toyotinim tajanstvenim cestovnim TS020 bolidom iz 1998.?

 

Tajanstvena Toyota u crvenom

Cestovna verzija je razvijana paralelno s bolidima za Le Mans, ( CAD dizajn André de Cortanzea) , a dobile su minimalni prednji dio i dugački stražnji, radi smanjivanja draga , a specifični dio su otvori ispod svjetala kojima je bio cilj smanjivanja tlaka oko kotača.

Fantastičan bolid je najavljivan kao konačno sredstvo za osvajanje utrke 24 h Le Mansa, a cestovna verzija je dobila ponešto viši spojler, katalizatore i mrvicu povišeni ovjes.

Cijeli cestovni bolid (treća šasija, LM803)je težio samo 900  kg, uz karbonsko-kevlarske elemente karoserije i karbonsko-aluminijsku konstrukciju. Centralni biturbo V8 obujma 3,5 l je službeno ispumpavao 448 kW/600 KS i 650 Nm okretnog momenta.

Cijeli projekt je ostao na leđima TMG, njemačkog specijalnog odjela Toyote (koja je u to vrijeme bila zadužena i za “tragičnu” Carlosovu WRC Corollu), no nikad nije službeno isproban – javnost je GT One vidjela prezentiranu na samom zagrijavanju za utrku u Le Mansu i čak se ne zna da li je proizvedena jedna ili dvije.

Po onoj u Toyotinom  muzeju znamo da je dobila Momo upravljač, radio, brdo kože i alcantare, Toyotine prekidače i ručice iz Corolle i fine zvučnike, no nas su najviše zanimale najavljene performanse – 5,5 s do 160 km/h, 10,7 s na 402 m i maksimum od 380 km/h (po navodima stručnjaka i do 420 km/h, ovisno o Drucku turbina).

Nažalost, znamo što se dogodilo s trkaćom -1998. su obje odustale zbog kvarova unatoč superiornoj brzini, a 1999. japanski dream team (Ukyo Katayama/Toshio Suzuki/Keiichi “Drift King”Tsutchiya) je zakinut za trijumf eksplozijom stražnje lijeve gume u samom finišu – Toyoti je trebalo dugo da se oporavi od tog šoka…

Pogledaj galeriju

Povratak na vrhpointer
Zatvori X